Užičanka Milica Ješić, bivši đak generacije užičke gimnazije, danas je uspješan, ali i veoma zadovoljan student. Kao stipendista Naftne industrije Srbije, za šta su je preporučili rezultati tokom srednjoškolskog obrazovanja, imala je sreću da akademsko zvanje stiče na prestižnom Univerzitetu Gornij u Sankt Peterburgu, gdje je i ruski predsjednik Vladimir Putin odbranio disertaciju kandidata ekonomskih nauka. Ovih dana Milica je nakratko boravila u svom rodnom gradu. Uz sve drugo, kompanija NIS joj obezbeđuje i avionske karte za posjetu porodici tokom godine.
Pitali smo je kako izgledaju studije na ruskim iniverzitetima, da li takav način učenja odgovara našem mentalitetu i kako se naši studenti tamo snalaze.
– U Rusiji je obrazovanje uskospecijalizovano, sa dosta prakse, i koliko je bitno teorijsko znanje, toliko je bitna i njegova primjena. Uz to bih izdvojila i disciplinu. To je definitivno ono po čemu se bitno razlikuju u odnosu na srpske fakultete. Obavezno je nošenje uniforme, jer se smatra da uniforma čuva tradiciju univerziteta, da ga izdvaja od ostalih ali i gradi poslovni stil oblačenja kod studenata. Oni smatraju svojom obavezom ne samo da obrazuju studente za buduća zanimanja već ih vaspitavaju i stvaraju kod njih navike u ponašanju koje se traže u većini ozbiljnih kompanija, kazala je Milica Ješić.
Po završetku gimnazije dobila je ponudu od NIS-a da studira u Ruskoj federaciji, i da poslije završenih studija radi u toj kompaniji. Naravno, nije se dvoumila, iako je tada imala svega 19 godina. Na Univerzitetu Gornij, koji ima oko 17.000 studenata i koji održava snažne veze sa svim velikim kompanijama u Ruskoj federaciji – jer školuje kadrove za njih, upisala je Fakultet nafte i gasa, jedan od najelitnijih na tom univerzitetu, a opredijelila se za smjer za razradu i održavanje objekata za dobijanje nafte. Pored NIS-ove stipendije, koja joj sve pokriva – smeštaj, zdravstveno osiguranje i avio-karte, dobila je i državnu stipendiju, istu kao i svi drugi studenti, ali sa tom razlikom što se njen iznos mijenja poslije svakog semestra u zavisnosti od postignutih rezultata. Prema njenim riječima, dobar student na tom univerzitetu nakon treće godine ima veću stipendiju nego što profesori imaju plate.
Ocjenjivanje je, inače, do pet, ali ako dobiješ trojku, automatski gubiš pravo na sledeći semestar i to utiče i na stipendiju. Milica napominje da tamo nema dugih procedura: ljudi zaduženi za to na univerzitetu sve obračunavaju, pa dobri studenti ne moraju da konkurišu za nagrade, niti da pišu molbe. Oni ih sami nađu, ako imaju dobre rezultate. Čak su, kako kaže, strani studenti u nekim slučajevima u boljem položaju i više zaštićeni od ruskih studenata. Jedan od zadataka dekana je da brine o stranim studentima, a ima ih sa svih strana. Iz čitavog sveta.
– Dekan se zalaže za nas, i bori se za sva naša prava. Njemu možemo da se obratimo u svako doba dana i noći, kako u vezi obrazovanja, tako i u vezi bilo čega drugog. Kada smo došli, rekao je: „Zapamtite da sam ja sada vaš otac ovdje“. Iako mene stipendira srpska firma i kadar sam koji treba da se vrati u Srbiju i radi u njoj, ispada da Rusija više brine o nama nego naša zemlja. To mi, naravno, teško pada. Smatram da to nije dobro jer, iskreno, da nije ove stipendije i da NIS ne brine o meni, nikada ne bih poželjela da se vratim u Srbiju i da u njoj primijenim stečena znanja. U našoj državi niko ne radi na tome da ljude koji studiraju vani stimuliše da se vrate ili barem ostvare neki vid saradnje sa svojom zemljom kako bi joj pomogli u razvoju – rezignirano podvlači Milica Ješić.
O eventualnom ostanku u Rusiji Milica za sada ne razmišlja. Po završetku studija u obavezi je da pet godina radi u NIS-u, a i njeni planovi naginju ka tome da se ta saradnja nastavi. Velika je prednost i motivacija, kaže ona, da se čovjek školuje za unaprijed poznatog poslodavca. To znači da ne moraš da misliš o budućem zaposlenju jer imaš podršku i uključen si u dešavanja iz oblasti kojom ćeš se baviti, pa tako možeš i tokom studija da se fokusiraš na ono što ćeš u životu raditi. Najvažnije je biti dobar student, jer kompanije prate studente, nude stipendije, organizuju razgovore, prakse.
– Konkretno, u Sankt Peterburgu je mnogo studenata iz Sibira i drugih djelova Rusije bogatih sirovinama. Većina njih ima plan da se nakon školovanja vrati u svoj rodni grad i da radi u njemu. Ovde je obrazovanje usko specijalizovano i sa dosta prakse. A koliko je bitno teorijsko znanje toliko je bitna i njegova primjena. Kao i svako drugo zanimanje, i ovo je na neki način zanat koji treba osvojiti. Imam obezbijeđenu praksu, kako na fakultetu poslije ljetnjeg semestra, tako i u NIS-u, i mislim da će mi to omogućiti da zaista naučim svoj posao kada završim fakultet jer, nažalost, veliki broj studenata sa naših fakulteta nema predstavu o tome šta treba da radi – zaključuje Milica Ješić.
S. Tijanić